Portal Riječan.IN prije desetak dana na svojim je web stranicama postavio anketu s jednostavnim pitanjem: „Jeste li za povratak dvoglavog orla na gradski toranj?“; a tragom zanimanja riječke javnosti kojeg ova iskazuje već dugi niz godina za konačnu sudbinu riječkog simbola čiji povratak na gradski toranj naoko svi zagovaraju – no taj povratak nikako da se i dogodi.
Rezultati ankete portala Riječan.IN nisu iznenađujući: više od 80 posto onih koji su glasali, a riječ je o nekih sada već gotovo pola tisuće glasača koji su kao odgovor na naše pitanje stisnuli kvačicu kod stavke „Da“, „Ne“ ili „Svejedno mi je“, glasali su potvrdno – odnosno, za povratak dvoglavog orla na gradski toranj izjasnila se velika većina glasača.
Protiv se izjasnilo nešto malo manje od osam posto glasača, a njih nešto malo više od 12 posto reklo je da im je „svejedno“.
S mišljenjem naših glasača slaže se i gradska uprava, no proces povratka riječkog simbola na gradski toranj usporen je čekanjem na svu silu stručnih mišljenja – od konzervatora do građevinskih stručnjaka/statičara – u koju svrhu je već utrošeno, prema riječima samog gradonačelnika Vojka Obersnela, oko 100 tisuća kuna. Ne možemo se oteti dojmu kako je i u ovom slučaju posrijedi stara hrvatska navada – rijetko tko samostalno može ponijeti odgovornost za neku odluku, ma kako ona u biti u mnogim slučajevima jednostavna bila, bolje je „osigurati se“ svom silom nalaza “stručnih prosudbenih komisija”, kako u slučaju nekog „problema“ nitko prstom ne bi mogao uprijeti u – „nalogodavca“.
Podsjetimo, na Aktualnom satu posljednje, 18. sjednice Gradskog vijeća Grada Rijeke gradski vijećnik Liste Ri-AM Predrag Miletić ponovno je podsjetio na pitanje povratka skulpture riječkog orla na Gradsku uru. Kazao je kako je u Proračunu za 2015. godinu amandman njihova kluba vijećnika za postavljanje skulpture riječkog orla na Gradsku uru bio odbijen, pa ga je zanimalo ima li gradonačelnik namjeru u rebalansu osigurati sredstva za postavljanje orla.
Gradonačelnik Vojko Obersnel očito je to pitanje i očekivao, pa se za njega i pripremio donijevši model orla kojeg je stavio na stol ispred vijećnika. Kazao je kako je rebalans u izradi, i trenutno ne zna hoće li u njemu biti mjesta za trošak postavljanja skulpture. Odbio je sve tvrdnje da Gradska uprava ništa ne radi po tom pitanju.
Gradonačelnik Obersnel je svoje tvrdnje prisnažio riječima: „Prije četiri-pet godina krenulo se s izradom konzervatorske studije u kojoj smo tražili konzervatorske uvjete. Tražili smo i provjeru statike od stručnjaka s Građevinskog fakulteta. Bez definirane veličine statue i njene izračunate težine ne može se napraviti kompletan elaborat. S druge strane, bile su čak dvije statue, a za nijednu nemamo povijesnih dokumenata kako su te statue izgledale, jer ni od jedne nema nacrta, niti ostataka. Stoga smo naručili konzervatorski elaborat koji je definirao izgled statue orla, nakon čega je Akademija primijenjenih umjetnosti izradila prijedlog te skulpture“, odgovorio je gradonačelnik na pitanje pokazavši model skulpture vijećnicima.
Dodao je kako je u sve navedeno do sada utrošeno oko 100.000,00 kuna, i zaključio kako je sigurno da će se statua orla naći na Gradskom tornju – sredstva za to će se predvidjeti, kazao je, ako ne kroz rebalans, onda sigurno kroz proračun za iduću godinu.
Čim se spomene iduća godina, na pamet nam pada i ona iza nje, pa i ona iza nje. Nismo „zločesti“, samo smo poučeni nekim dosadašnjim neispunjenim obećanjima poput sage s Autobusnim kolodvorom Žabica, naprimjer . I toplo se nadamo da ovoga puta – griješimo.
Podsjetimo, dvoglavi orao u svojoj „punoj veličini“, prema dostupnim povijesnim podacima, težio je oko dvije tone, bio je visok oko dva metra, dok mu je raspon krila bio tri metra. Postavljen je na gradski toranj 1906. godine, a skinut 1945. Uklonjena verzija »ptice« nije sačuvana.
Grad Rijeka još je krajem 2009. godine zatražio mišljenje nadležnog Konzervatorskog odjela u Rijeci o mogućnosti ponovnog postavljanja povijesne skulpture dvoglavog orla na kupolu riječke Gradske ure. Konzervatorski odjel dao je svoju suglasnost, ali i zatražio povijesno istraživanje o originalnoj skulpturi kako bi se ispitala mogućnost njezinog postavljanja. Kako bi ovaj proces tekao što brže, godinama su se najviše zalagali Lista za Rijeku i PGS, koji su željeli povratak riječkog orla na gradsku uru „po ubrzanom postupku“, smatrajući da se će se time „ispraviti stara povijesna nepravda prema riječkom orlu“.