U riječkom Art kinu u utorak navečer pretpremijerno je prikazana crna komedija/drama “Koja je ovo država” redatelja Vinka Brešana. Publika je pohrlila na projekciju pa je Art kino još jednom “pucalo po šavovima”!
Projekciji su prisustvovali riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, primorskogoranski župan Zlatko Komadina te drugi viđeniji Riječani odnosno osobe uz političkog, kulturnog, javnog… života kako bi provjerili “Koja je ovo država”.
Film nikoga nije ostavio ravnodušnim pa se s velikim zanimanje očekuje reakcija šire publike kada film 3. siječnja krene u redovnu kino-distribuciju.
Riječkoj pretpremijeri filma prisustvovao je i redatelj filma Vinko Brešan koji se nakon projekcije zahvalio riječkoj publici na pljesku i toplom prijemu filma, a za portal Riječanin je odgovorio na nekoliko naših pitanja.
Podsjetimo, Vinko Brešan proslavljeni je hrvatski filmski redatelj čiji filmovi skoro uvijek uspiju prepoznati duh vremena i puls naroda. Počevši od najgledanijeg filma 90-ih godina – „Kako je počeo rat na mom otoku“ preko „Maršala“, „Svjedoka“, „Nije kraj“, „Svećenikove djece“ pa do najnovijeg „Koja je ovo država“, društvena satira predstavlja esenciju Brešanova opusa.
Brešan u tandemu sa svojim dugogodišnjim suradnikom Matom Matišićem, čija su književna djela ujedno i predložak za scenarij novog filma, nepogrešivo bira filmske teme koje predstavljaju šire društvene i političke tabue. Spomenute nastoji raskrinkati pomoću svima razumljivog humora s likovima koje možemo prepoznati u svakodnevnom životu i čije replike možemo čuti na ulici. A replike su te koje se pamte iz svakog njegovog filma.
Prizor iz filma “Koja je ovo država”
Započnimo s direktnim pitanjem aludirajući na naslov filma. Koja je ovo država?
Ovo nije pitanje, ovo je zapravo uzvik koji često izgovarate kad naletite na probleme u nekoj instituciji i na neke komplikacije, kad pročitate vijesti u novinama, kada pogledate vijesti na televiziji i onda kažete: “Koja je ovo država”! Tako da, to nije pitanje, nema odgovora na njega.
Na scenariju za film ste, kao i u prethodnim projektima surađivali s vašim dugogodišnjim kolegom, Matom Matišićem? Ideja vodilja je njegova?
Jest, Matišić je uglavnom samostalno napisao scenarij, ja sam mu ponekad pomagao. Imao sam maglovitu ideju koju je on konkretizirao, a tijekom rada na scenariju napisao je drame “Ne kopaj po groblju, molim te” i “General” koje su poslužile kao predložak za film.
Izbor glumaca je vrlo zanimljiv, u filmu su se našli brojni poznati glumci pa tako i etablirana imena srpske kinematografije, Branko Cvejić te Lazar Ristovski. Kako je došlo do te suradnje?
S Lazarom Ristovskim sam već surađivao na Svećenikovoj djeci, osim što je sjajan glumac, on ima lice osobe koja je pretrpila ozbiljne životne nedaće te se uklapao u karakterizaciju lika kojeg glumi. Slično je i s Brankom Cvejićem. Obojica su se savršeno uklopila u viziju priče.
Koliko su na film utjecala legendarna ostvarenja Slobodana Šijana “Ko to tamo peva” te “Maratonci trče počasni krug”?
Sigurno ima utjecaja, ponajprije zbog činjenice kako sam i ja izašao ispod Šijanovog kaputa, to nije nikakva tajna. Ali isto tako, može se vidjeti i Buñuelov utjecaj. Oba autora su nesumnjivo utjecala.
Poznati ste kao redatelj koji se kroz većinu svojih filmova bavio društvenim i političkim stanjem u državi. O ratu ste progovorili kroz “Kako je počeo rat na mom otoku”, o jugonostalgiji u “Maršalu”, o ratnim zločinima u “Svjedocima” o Katoličkoj crkvi u “Svećenikovoj djeci”. Jeste li s ovim obradili skoro sve bitne teme ovog društva?
Radnja novog filma se zbiva 2020. godine tako da sam u tom smislu napravio svojevrsni odmak od prijašnjih filmova koji su se bavili prošlošću, ovaj se događa u budućnosti. Na vaše pitanje nemam jednostavan odgovor zato što nisam toliko pametan. Ovo je crna komedija koja se bavi stanjem duha danas. Hoću li za par godina imati nešto za reći po pitanju društvenih tema, pokazat će budućnost.
