Zbog duga od tri lipe, za koji nije znao, ribar iz Poreča ostao je bez državne potpore male vrijednosti
Umjesto potpore dobio je preporučeno obrazloženje s povratnicom koje je državu koštalo više od tri lipe. Tako država, umjesto PDV-a koji bi dijelom dobila nazad od uložene potpore, nije dobila ništa. Ili, preciznije, dobit će tri lipe kad se dug podmiri. Je li moglo drugačije?
Mogu li vam ostati dužna jednu, dvije ili tri lipe?’ Koliko ste puta tu rečenicu s različitim iznosom duga za sitniš čuli od blagajnica u trgovinama mješovitom robom. Vjerojatno nebrojeno. Lipa manje-više, iako vas je to nerviralo jer cijene nisu zaokružene, nego su postavljene na XX,99 kuna. No za razliku od vas, kod države nema ‘ne’š ti lipa manje-više – a to je najbolje osjetio Albert Gherghetta, ribar iz Poreča – piše T-portal.
Gherghetta, vlasnik ribarskog obrta za morski ribolov Grga, podnio je polovicom veljače Ministarstvu poljoprivrede, Upravi za ribarstvo, zahtjev za malom državnom potporom.
‘Prvi put sam podnio takav zahtjev. Trinaest godina imam obrt koji sam naslijedio od oca, a u ribarstvu sam skoro 30 godina. Ne znam koliko bih točno sredstava mogao dobiti jer to ovisi o nizu parametara. Mislim da bi u mom slučaju moglo biti maksimalno 15 tisuća kuna’, prepričao nam je Gherghetta.
Nakon što su zaprimili njegov zahtjev koncem veljače u Ministarstvu su krenuli u provjeru kod Porezne uprave i utvrdili da njegov obrt, kako stoji u obrazloženju Odluke za odbijanje zahtjeva, a koju potpisuje pomoćnik ministra Ante Mišura, sa zaključno 27. siječnja 2020. godine ima nepodmirene financijske obveze prema državnom proračunu u iznosu od 0,03 kune te zbog toga ne može dobiti traženu potporu.
Daj mi moju lipu, daj mi moju kunu, daj mi mog slavuja, daj mi moju tunu – kao da je hit Vojka V. svirao u uredu činovnika Uprave za ribarstvo kada mu je pisao obrazloženje za odbijanje potpore.
Rekli bismo zapravo – pa to je dobro, država radi svoj posao. Jer lipa po lipa, eto kune, a kuna po kuna, eto novca u ionako koronakrizom opustošenom proračunu. Ali je li moglo drugačije? Gherghetta misli da jest.
Nije sporno da je dug utvrđen. Nisam znao da sam dužan, nikad mi nitko nije rekao – imaš dug, plati to. Pitam se kad su vidjeli da sam dužan i da se radi o smiješnom iznosu – jesu li mogli podignuti telefonsku slušalicu i reći mi da platim pa da ne ostanem bez potpore. Pa više ih je koštao preporučeni dopis nego što sam ja dužan. Novac bi se uložilo i on bi se dijelom kroz PDV vratio državi. Što da vam kažem, meni je to katastrofa. Svaki dan čitate i gledate kako nekome gledaju kroz prste, opraštaju dugove… Da su me nazvali i rekli dužni ste, platio bih odmah. A ne ovako. Ne znam čemu takva krutost – rezignirano je zaključio Gherghetta.
Morski.hr
