Demografija je rak-rana i najveći problem s kojim se Hrvatska susrela. Od punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji svake godine ljudi masovno iseljavaju iz Lijepe naše, a stručnjaci upozoravaju da nam, ako se ovakav trend nastavi, prijeti izumiranje.
Iako se Španjolska ‘na prvu’ ne čini kao ‘obećana zemlja’ za Hrvate, neki su se tamo odlično snašli i nimalo nisu požalili
O životu u Španjolskoj ispričao nam je 39-godišnji Zagrepčanin Matija Micek koji je Hrvatsku napustio još 2013. godine. Kao što znamo, tada je Lijepa naša ušla u Europsku uniju te se otvorilo veliko tržište rada i za Hrvate kojima se od tada mogućnost zaposlenja u europskim državama i olakšala. Tako je krenuo i Matijin put u inozemstvu, piše Net.hr.
Iako Matija sada živi u južnom dijelu Coste del Sol, u gradu Fuengiroli, njegovo inozemno iskustvo počelo je s Irskom.
“Trebao mi je novi izazov”, odgovara Zagrepčanin na pitanje zašto se odselio iz Hrvatske. Nastavlja da je želio bolji život za sebe te usavršiti jezike, upoznati nove ljude i steći nova iskustva.
Prvo je došao u Dublin gdje mu je, dok se još nije snašao, pomogla jedna obitelj iz Hrvatske. Kod njih je prvih nekoliko tjedana živio samo sa 700 eura, no Matija ističe da to ipak nije bilo dovoljno za početak pa je morao posuditi još 800 eura “kako bi stao na noge”.
Od Dublina do Fuengirole
“U Dublinu sam imao sreću da nakon nekoliko dana dijeljenja svog životopisa po trgovinama dobijem posao na pola radnog vremena u trgovini odjećom ‘Topman’. Samo nekoliko dana kasnije sam dobio posao s punim radnim vremenom u ‘Superdryju’, također dućanu s odjećom, gdje sam i ostao nepune tri godine kao ‘in-store visual merchandiser’. Volio sam tamo raditi, iako plaća nije bila sjajna. Međutim, njima nije smetao moj labavi engleski, već su prepoznali i poštovali moju veliku želju za radom i ljubav prema struci. Shodno tome su me i nagradili četiri puta povišicom u nešto više od godinu dana te sam zbog toga jako zahvalan i dandanas održavam kontakte s tim istim ljudima koji su mi postali kao moja mala irska obitelj i dodatni vjetar u leđa”, priča Matija o svojoj irskoj poslovnoj avanturi.
Poslije toga je mnogo bolju poslovnu priliku dobio u irskoj kompaniji “Dunnes” za koju radi i danas. Matija navodi da kompanija svake godine nagradi svoje radnike za lojalnost povišicom što on iznimno poštuje te ga to dodatno motivira.
Matijin engleski je sada mnogo bolji i zbog toga je sigurniji u sebe. Budući da je već imao veliko radno iskustvo u Dublinu, smatrao je da je bilo vrijeme za bolju priliku. Na početku rada u Dunnesu Matija je bio dio dublinskog tima u tvrtki, a sada je “display manager” i ima svoj mali, no kreativan tim na jugu Španjolske, u prekrasnoj Fuengiroli.
‘Ono što bih zaradio tek nakon nekoliko mjeseci rada u Hrvatskoj, u Španjolskoj zaradim za mjesec dana’
“Valjda to tako biva kada ti je nešto suđeno”, počinje Matija svoju priču o radu u Španjolskoj za što se prilika stvorila slučajno. Kaže da je na svom radnom mjestu u Irskoj počeo pričati s čovjekom iz glavnog ureda tvrtke, međutim tada nije shvatio da je taj razgovor zapravo bio intervju. Između ostalog, kroz razgovor mu je Matija iskreno rekao da voli izazove i da je u Hrvatskoj bio zadužen za 12 dućana u regiji i da je u svoju karijeru uložio mnogo – i ljubav, i strast, i novac. Ispričao mu je da se školovao u Parizu i Londonu da usavrši svoj “talent” i da je spreman za nove izazove, no da pritom nema apsolutno nikakvih očekivanja. Na koncu je ležerni razgovor “upalio” pa je ubrzo nakon njega Matija dobio ponudu da na tri mjeseca ode pomoći u otvaranju novog dućana na jugu Španjolske. Kako kaže, tri mjeseca su se na kraju pretvorila u tri godine jer sada živi u Španjolskoj i radi za istu tvrtku što ga iznimno veseli.
“Nisam siguran kolika su primanja u Španjolskoj, ali nisu toliko visoka kao u Irskoj. No, kvaliteta i cijena života je potpuno drugačija, odnosno jeftinija. Moram priznati da sam zadovoljan svojim primanjima iako sam ih teško ispregovarao, ali bio sam u dobroj poziciji da dogovorim bolji ugovor za sebe. Na kraju krajeva, ja sam taj koji mijenja vlastiti život, prijatelje, dolazim u nepoznato, a i plus je što sada znam tko sam, što mogu, i to je bilo ključno da ostvarim ono što sam zacrtao. Vlastiti ego nas nekada zavara i vodi vlastitu igru, no naučio sam kroz život što je samokontrola, skromnost i uvažavanje drugih. S time mogu otvoriti puno više vrata. Doživljavam sebe kao običnog čovjeka s ambicijom i ne uzimam se kao da sam ja netko ili nešto. Ovdje govorim o ambiciji zbog koje sam u Hrvatskoj bio često pogrešno shvaćen”
“Doma sam odbijao poslove s dugačkim ‘posh’ nazivima kao primjerice ‘area creative visual merchandiser director’ za 20 dućana s radnim vremenom od 12 sati i plaćom od 4000 kuna. Zašto? Prvo, ‘naslov’ mi ne znači ništa. Drugo, odbijam biti rob modernog doba i posla i to u većini slučajeva za nadređene koji su s pašnjaka direktno došli na pozicije s rodbinskim vezama. U društvima kao što je irsko, englesko ili njemačko toga nema. Jer tko je pošten i radišan, bit će i nagrađen.
Kako god bilo, ne žalim niti za jednom odlukom do sada. Ono što bih zaradio tek nakon nekoliko mjeseci rada u Hrvatskoj, u Španjolskoj zaradim za mjesec dana, opisuje Zagrepčanin za Net.hr.
Usporedba života u Irskoj i Španjolskoj
“Moje dosadašnje iskustvo s Ircima i Španjolcima je i više nego pozitivno. Ne mogu ih uspoređivati, jer ne bi bilo korektno, međutim jedna stvar ih definitivno povezuje, a to je da su dobri ljudi, toplog srca, širokih ruku… Da budem iskren, jedni uživaju više u hrani, drugi u piću, jedni strastveno plešu, drugi strastveno pjevaju, ali ono najbitnije je da su dobrodušni. Budi čovjek na kraju krajeva – jer to je bit. Nekako mi je bliže usporediti Hrvate sa Španjolcima pa bih tu volio naglasiti kako me svaki put iznova impresionira koliko su oni ponosni na svoju povijest, svoje ratove, flamenco, hranu i slično što mi Hrvati u posljednje vrijeme nazivamo pogrdnim imenima ili kao nešto čega bismo se trebali sramiti. Trebamo biti ponosni na ono tko smo i što smo i imamo zbog čega biti ponosni, osim izbora naših političara. Tu ipak još trebamo malo razviti svijest. Svi ljudi koje sam do sada upoznao u bilo kojem dijelu Europe o Hrvatskoj pričaju u superlativima pa je na nama da shvatimo tko smo i što imamo”, objašnjava Matija.
‘Ne kupujem obuću na rate te ne razmišljam o računima i kreditima’
“Moj savjet drugima je da krenu i ne gledaju iza sebe, ali isto tako da ponosno hodaju jer koliko god smo mi Hrvati strogi prema sebi, u srži smo dobri ljudi – borci, pošteni radnici, inteligentni i sposobni. Također im savjetujem da ništa ne očekuju, ali da se nadaju najboljem. Ne slušajte što vam drugi govore, slušajte sebe, zasučite rukave i hajdemo!”, govori Matija.
Za kraj Matija ističe da je odlaskom iz Hrvatske puno dobio jer, kako objašnjava, nikada nije bio “čovjek od knjiga”, a sada tečno govori tri jezika. Sada može putovati, pomoći obitelji te biti financijski neovisan. Odjeću ne kupuje na rate, ne razmišlja o računima i kreditima, ali ponekad pomogne novčanom potporom nekoj hrvatskoj obitelji koja je u financijskoj stisci. Je li zbog toga zdraviji, sretniji i zadovoljniji čovjek? “Sigurno”, odlučno odgovara Matija.
Net.hr
