Živjeti na otoku koji ima jednu vezu s kopnom dnevno i biti bolestan ubitačna je kombinacija
Razboljeti se od teške bolesti i pri tom živjeti na otoku, u Hrvatskoj znači veliku tragediju na više razina jer na naplatu dolaze svi apsurdi birokracije i života u ‘Lijepoj našoj’.
To je osobno doživio polupokretni 67-godišnjak, bez nekoliko prstiju na nogama, koji živi na Molatu. Njega je liječnik, zbog sumnja na tešku tumorsku dijagnozu, poslao na dodatne pretrage u Opću Zadarsku bolnicu. I kad je obavio biopsiju i krvne pretrage, misleći kako priča tu završava, agonija je tek počela. Dočekao ga je liječnik i obavijestio kako taj uzorak sada mora sam poslati u Zagreb, i to u odgovarajućim uvjetima kako bi materijal ostao sačuvan za analizu u roku od pet sati.
Bespomoćan i sam
Bolnica je obavila pretrage, ali analizu ne može jer za nju nije opremljena, pa se pacijenti snalaze kako god znaju da taj uzorak transportiraju u Zagreb.
“Nekome tko je mlađi, pokretniji i upućeniji možda se nije problem organizirati, ali što da radi bolestan i polupokretan čovjek s otoka koji nema nikoga svog u Zadru, a kamoli u Zagrebu. Ništa, bespomoćan je! Ako ode na Autobusni kolodvor u Zadru i zamoli nekog od vozača da to preveze do Zagreba, tko će pošiljku dočekati na zagrebačkom kolodvoru i odnijeti do bolnice? Nemamo svi rodbinu i prijatelje u Zagrebu ili automobil da to možemo odvesti sami. Oko nas žive ljudi kojima je problem uopće doći s otoka u grad do bolnice jer, ako ne obave pretragu do dva sata, kad se brod vraća natrag, oni moraju misliti gdje će tu noć spavati. I oni su pacijenti, i oni cijeli život plaćaju zdravstveno osiguranje sustavu koji ih, kada ga najviše trebaju, ostavlja na cjedilu. Je li moguće da danas, uza sve što postoji na ovom svijetu, sustav ne može organizirati prijevoz medicinskog materijala do Zagreba, nego pacijenti to moraju raditi sami”? govore za Slobodnu Dalmaciju poznanici teško bolesnog pacijenta, koji su ostali šokirani situacijom u kojoj se našao njihov otočanin.
“Nažalost, tako radimo godinama jer nemamo drugog izbora. Zadarska bolnica ima sklopljen ugovor s dostavnom tvrtkom DHL, preko koje svaki dan u ranim poslijepodnevnim satima razne uzorke šaljemo u specijalizirane laboratorije u Zagreb. Međutim, postoje specifične pretrage, a ovo je jedna od takvih, u kojima krv ili drugi uzorak ne smije čekati i mora stići do Zagreba u roku od pet sati kako bi uopće bio valjan za analizu. U tom slučaju dostava preko DHL-a nije moguća jer nikako ne bi stigli na vrijeme, pa se pacijenti organiziraju privatno i sami šalju. Nažalost, drugog načina nemamo, osim da pacijente odmah pošaljemo u Zagreb da tamo rade pretrage, govori zamjenik ravnatelja dr. Edi Karuc.
Više od toga ne mogu jer materijal u zagrebačkom laboratoriju mora biti u roku od pet sati, a zadarska bolnica, kao ni pacijenti, nema izbora.
”Mi nemamo vozača kojega možemo poslati da to vozi u Zagreb. Imamo jednoga koji sakuplja krv po gradskim ordinacijama, a ako njega pošaljemo, tko će krv pokupiti.
To je naša realnost, nažalost. Ne mogu sve bolnice raditi sve pretrage jer to zahtijeva educirane ljude, posebne uvjete i skupu tehnologiju. Zato i imamo specijalizirane laboratorije koji se uglavnom nalaze u Zagrebu, a mi u toj situaciji pokušavamo napraviti najbolje što možemo. Od dva zla izaberemo manje i napravimo pretrage, umjesto da čovjeka šaljemo na dva dana u Zagreb zbog toga. To je najviše što u ovom trenutku možemo”, zaključuje za Slobodnu Dalmaciju dr. Karuc.
Vijesti.hr
