Reporter Net.hr-a proveo je tjedan u švedskoj prijestolnici Stockholmu, razgovarao s građanima, liječnicima, ekonomistima te glavnim švedskim epidemiologom, arhitektom kontroverznog modela borbe protiv korone Andersom Tegnellom. Ovo je njegova priča
“Vraćate se iz Stockholma? Super, tamo je sve normalno, kaj ne?”, upitao me taksist vozeći me sa zagrebačkog aerodroma. Takvo i slično pitanje vjerojatno bi postavila većina ljudi u Hrvatskoj jer Švedsku mnogi prepoznaju kao zemlju koja tijekom ove koronakrize nije “ništa zatvarala” i gdje je “sve normalno”. No, nekoliko dana provedenih na sjeveru Europe uvjerilo me da tamo ipak nije sve normalno, prije bi se moglo reći da Šveđani posljednjih nekoliko mjeseci, baš kao i ostatak svijeta, žive “novo normalno”.
A “novo normalno” u Švedskoj znači da nema koncerata niti drugih velikih događanja, da su noćni klubovi zatvoreni ili rade sa stolovima na podiju kao i da brojni zaposleni rade od kuće. Zatvoreni su i neki restorani na aerodromu, doručci u hotelima organizirani su prema posebnim mjerama, a ulice starog Stockholma više ne vrve turistima. Dezinficijensi su na svakom koraku i stalno se upozorava na distancu. Restorani, kafići, trgovine, hoteli i trgovački centri rade uglavnom normalno.
Zvuči poznato? Vjerojatno da jer, realno, nije to puno drukčije od trenutačnog stanja u Hrvatskoj. Neki će reći da mi, kao i brojne druge zemlje Europe i svijeta, već neko vrijeme živimo u famoznom švedskom modelu, ali nam to nitko ne želi priznati. Možda i jest tako jer na prvi pogled nije lako uočiti razliku, ali jedna stvar ipak je drukčija. Čim kročite na tamošnji glavni aerodrom Arlanda, ugledat ćete brojna lica bez maski. One, naime, u Švedskoj nisu obvezne.
Maske su prava egzotika
Iako je u zgradi Terminala 5 na svakom koraku istaknuta preporuka da ih se ipak nosi, prije svega kako se oni iz drugih zemalja koji prolaze zračnom lukom ne bi osjećali nesigurno, dobar dio ljudi to ne čini.
U središtu prijestolnice maske tek postaju prava egzotika – u trgovinama, javnom prijevozu, poštama i bankama ne nosi ih gotovo nitko. Prodaja, po svemu sudeći, ne ruši rekorde, no pokrivala za lice ipak zauzimaju “počasna mjesta” u izlozima brojnih ljekarni. Tako je i u ovoj u kojoj se 50 komada prodaje za 239 švedskih kruna (175 kuna).
Nitko nikome, dakle, ne brani da ih nosi, ali država to nije uvela kao obvezu. Zašto su Šveđani krenuli “protiv cijelog svijeta” objasnio nam je njihov glavni epidemiolog i, možemo slobodno reći, trenutačno najpoznatiji epidemiolog na svijetu Anders Tegnell:
“Trenutačno u Švedskoj imamo vrlo nisku razinu prijenosa koronavirusa zbog čega ne vidimo razlog zbog kojeg bismo nadopunjavali našu strategiju. Mislim da maske ne bi puno pomogle, u brojnim zemljama Europe gdje su maske obvezne brojke novozaraženih puno su dramatičnije nego kod nas”, rekao je Tegnell za Net.hr.
Na pitanje što je s pretrpanim autobusima, uz osmijeh je objasnio da oni u Švedskoj nemaju pretrpane autobuse.
Rast zaraze u Stockholmu, Tegnell ima objašnjenje
Tegnell i njegovi suradnici svakog utorka i četvrtka održavaju press konferencije na kojima javnost izvještavaju o aktualnom stanju vezanom uz pandemiju. U zgradi švedskog Zavoda za javno zdravstvo, smještenoj u blizini SciLifeLaba, jednog od najvećih laboratorija za molekularnu biologiju u Europi, uglavnom se okupi nekoliko domaćih novinara, ali često dolaze i oni iz drugih zemalja. Net.hr je bio među njima te je sudjelovao na dvije takve presice – posljednjoj u rujnu i prvoj u listopadu.
Šveđani se, na naslovnicama nacionalnih medija, ne bave brojkama zaraženih na svadbama i pričestima po kotarima niti broje zaražene po vrtićima i školama. Ono što se javnosti prezentira su skupne brojke novih slučajeva Covida-19 dva puta tjedno, a pojavi li se neko novo žarište, ono se posebno istakne.
Posljednjih mjesec dana najveći rast zaraza imao je upravo Stockholm. Tegnell i drugi epidemiolozi objašnjavali su to povratkom ljudi s godišnjih odmora kao i činjenicom da su neke kompanije od jeseni ljude odlučile vratiti u urede.
Bez obzira na sve, život u glavnom gradu Švedske teče uglavnom normalno, ali ono na što će vas tamo stalno upozoravati je distanca. Šveđani, dakle, smatraju da maske nisu dobra zaštita, ali distanca od dva metra svakako jest. Preporučuje se i često pranje i dezinficiranje ruku.
Svi su pokupovali bicikle
Zbog činjenice da tamo distancu ponekad ne mogu održavati, mnogi su počeli izbjegavati javni prijevoz. Ulice Stockholma i prije su bile pune biciklista, a njihov broj se, kako ističu stanovnici, ove godine značajno povećao. Osim bicikala, na cestama su i električni romobili koji se mogu unajmiti na svakom koraku. Dakle, vozite se od točke A do točke B i romobil ostavite negdje na ulici, gdje god želite, samo da ne smeta pješacima i vozačima automobila.
Prometno je to sve puno bolje riješeno nego, primjerice, u Zagrebu gdje se pješaci, biciklisti i vozači romobila vrlo često gužvaju na uskim stazama. U Stockholmu gotovo svaka važnija ulica ima posebnu traku za bicikle i romobile. Želite li prijeći cestu morate biti posebno pažljivi jer voze jako brzo i u trenutku se stvore pred vama.
Unatoč tome što je u prometnom smislu sve kako treba, neki vozači automobila negoduju zbog ogromnog broja bicikala i romobila na cestama. Kako bi tek reagirali na ovaj naš kaos…
I dok na cestama vlada gužva, pješačke zone staroga grada, smještenog na Gamla stanu, jednom od 20 gradskih otoka, uglavnom su poluprazne. U vremenima prije Covida-19 vrvjele su turistima na što ukazuju i suvenirnice i restorani na gotovo svakom koraku. No, danas malo tko putuje turistički pa je tako veliki broj tih istih suvenirnica zatvoren, a na vratima jedne od njih istaknuta je poruka:
“Zbog okolnosti vezanih uz koronavirus, zatvoreni smo. Želite li nešto kupiti, možete nam telefonski javiti kad planirate doći.”
Neke su suvenirnice ipak ostale otvorene, bilo da rade puno radno vrijeme ili skraćeno.
Novo normalno: 50 vilica na doručku
Turista je malo i u drugim, nekad popularnim dijelovima grada. Vlasnik restorana u blizini ABBA muzeja na zapadu grada kaže nam kako je proteklih mjeseci bilo vrlo teško jer, osim što nije bilo turista, i domaće stanovništvo izbjegavalo je odlazak u restorane. Sada se situacija ponešto popravila iako i dalje nije na razini one od prije pandemije.
Većina gradskih hotela je otvorena, a zbog epidemioloških mjera često je reducirana i ponuda hrane na doručku o čemu je stajala obavijest i u hotelu u kojem sam odsjeo u središtu Stockholma. Salame i sirevi više se ne uzimaju hvataljkama koje svi diraju već uz njih stoji barem 50 vilica. Jednu od njih trebate uzeti i s pomoću nje staviti na tanjur sve što želite jesti. Kada to obavite, vilicu trebate odložiti na poseban pladanj. Preporučuje se, naravno, i dezinfekcija ruku. Između stolova je razmak najmanje dva metra. Gostiju ima, ali ne i gužve.
‘Ako dijete šmrče, šaljemo ga kući’
Tijekom ožujka i travnja, dok je gotovo cijeli svijet, između ostaloga, zatvarao i vrtiće i škole, Švedska ih je u većoj mjeri držala otvorenima. Tako je i danas, uz poštivanje posebnih epidemioloških mjera. Adriana Marx-Norén, ravnateljica i voditeljica nekoliko predškolskih ustanova u sastavu Futuraskolan International, objašnjava nam kako na početku pandemije nisu bili sigurni što učiniti, zatvoriti vrtić ili ne, ali ipak su odlučili slijediti državne preporuke.
“Odlučili su da se vrtići i škole za učenike nižih razreda neće zatvarati. U početku smo se svi jako bojali, ali onda sam rekla – ljudi, smirite se, moramo nastaviti raditi. Podigli smo razinu higijene, češće čistimo, dezinficiramo stolove, djeca peru ruke najmanje 10 puta na dan. Roditeljima smo objasnili da je s malom djecom nemoguće održavati distancu i da djecu koja imaju simptome Covida ne dovode. Ako mi primijetimo da neko dijete ipak ima simptome, odmah ga šaljemo kući. Nikad nismo postali žarište zaraze”, kaže Maria.
U vrtiću u kojem je 62 djece i koji se svojim izgledom nimalo ne razlikuje od prosječnog hrvatskog vrtića stvari su, dakle, uobičajene, a jedino što odaje dojam da ipak živimo u pandemijskim vremenima su dezinficijensi po stolovima. Maria kaže kako uskoro sele u novu, moderniju zgradu u kojoj će moći primiti 70 mališana.
BDP je snažno pao, ali…
Švedska je, dakle, nastojala što više toga ostaviti otvorenim kako bi, između ostalog, spasila gospodarstvo i radna mjesta. No, jesu li u tome uspjeli? Prema službenim procjenama, BDP je u drugom kvartalu 2020. godine pao 8,6 posto što je rekordna brojka, gora i od one iz krize 2008. godine kada je pad u četvrtom kvartalu iznosio 3,8 posto.
Ipak, Švedska je u koronakrizi prošla bolje od većine drugih europskih zemalja među kojima je i Hrvatska s padom BDP-a od čak 15,1 posto. Nešto bolje brojke rezultat su upravo strategije koju provode epidemiolog Anders Tegnell i njegovi suradnici. No, ni Švedska nije izolirana pa je logično da ne može izbjeći krizu ako u nju upadnu sve druge zemlje u bližem i daljem okruženju.
“Udio izvoza u našem BDP-u je 47 posto, iako nismo imali lockdown, naša ekonomija pati jer smo jako ovisni o izvozu i trgovanju s drugim zemljama. Da smo imali karantenu, vjerojatno bi bilo i gore, pogotovo u nekim sektorima. Ekonomski su najviše stradali restorani, hoteli, noćni klubovi, ali i prijevoznici. Stradao je i turistički sektor u cjelini, ali on kod nas nema toliko veliki udio u BDP-u kao što je to slučaj u Hrvatskoj”, rekla nam je Susanne Zeko, predsjednica Međunarodne gospodarske komore Švedske (ICC), inače hrvatskih korijena. Ljeta, povjerila nam se, često provodi na Hvaru i u Trogiru.
I Šveđani su bili u strahu
Objašnjava nam da ako želite zaista naštetiti švedskoj ekonomiji, morate im onemogućiti međunarodno trgovanje.
Padu BDP-a u prilog je išao i strah koji se u ljude uvukao na početku pandemije. Unatoč tome što su kafići, restorani i kina bili otvoreni, ljudi su ih masovno izbjegavali. Gledajući dramatične snimke iz Italije i Španjolske, mnogi su bili u strahu za svoj život i uglavnom su ostajali kod kuće. Postupnim otvaranjem Europe i činjenicom da o virusu svaki dan sve više učimo, i Šveđani su se počeli pomalo oslobađati mada će i danas mnogi reći da promet u ugostiteljskim objektima još nije dostigao lanjsku razinu.
Pizza 175, kava s mlijekom 25 kuna
Pijenje kave, piva, vina ili sokova na terasama Šveđanima nije toliko “omiljen sport” kao Hrvatima. Za prosječnog Hrvata ni cijene baš “nisu omiljene” jer obična kava stoji oko 20 kuna, ona s mlijekom oko 25, a kapučino biste ponegdje mogli platiti i 30-ak kuna. Pivo u kafiću je između 40 i 60 kuna, a pizza u jednom poznatom lancu pizzerija može vas doći i do 170 kuna.
Meni u glasovitom fast food lancu je 60 do 80 kuna. U turističkoj povijesnoj jezgri nude se meniji s mesom i prilozima za stotinjak kuna. Cijene u trgovinama prehranom uglavnom su nešto, ali ne i puno više nego u Hrvataskoj. Treba imati na umu da prosječna plaća u Švedskoj iznosi 32.000 kuna pa su spomenute cijene, za njihov standard, čak i razumne.
Bilo da idete u trgovinu, kafić ili restoran, poželjno je plaćati karticama jer Šveđani gotovinu skoro da i ne koriste. Vjerojatno iz tog razloga u Stockholmu biste se mogli pomučiti prije nego nađete bankomat. Neke trgovine i kafići su, zbog Covida, u potpunosti prešli na kartično plaćanje s ciljem da ni osoblje ni gosti ne diraju prljave novčanice.
Skupi stanovi, ali subvencioniraju vam čistačicu
Kao i u svim drugim razvijenim zemljama, troškovi stanovanja i u Švedskoj su visoki. Manji stan izvan centra Stockholma mjesečno stoji oko 7000 kuna, a onaj s tri spavaće sobe oko 9000 kuna. Želite li mali stan u centru, za to će trebati izdvojiti također oko 9000 kuna, a za onaj veći gotovo 15.000 kuna.
U velikom broju slučajeva stanove gradi i iznajmljuje država. Korisnici ih dobivaju na doživotni najam. Država subvencionira povremena renoviranja, ali i spremačicu. Objašnjavaju da tako žele obiteljima omogućiti da vikendom odu na izlet ili u šetnju umjesto da spremaju stan.
Švedska je, dakle, u odnosu na Hrvatsku potpuno “drugi svijet”. Osim što imaju uređeniju zemlju i bolja primanja, stanovnici tamo znatno više vjeruju vladi i političarima nego što je to slučaj kod nas. Zbog toga imaju sve više povjerenja i u svoje epidemiologe kad je riječ o mjerama protiv Covida.
‘Skoro sam skupio stvari i otišao u Hrvatsku’
Trgovac iz Stockholma, 24-godišnji Jacob, kaže da je u početku bio bijesan na Tegnella:
“Tijekom ožujka i travnja Stockholm je bio jako tih. Mnogi od nas nastavili su raditi, ali imao sam dojam da smo jedini na svijetu. Bio sam bijesan na Andersa i ljude oko njega, nisam znao što učiniti. Moja teta zarazila se koronavirusom i, iako je starija žena, nisu je željeli primiti u bolnicu. Srećom, sada je dobro. Mislim da je puno ljudi na početku pandemije mrzilo Andersa jer bilo je puno mrtvih. Mislim da je većina sada promijenila mišljenje.”
Dr. Matko Čančer (31), koji se u Stockholm doselio iz Zagreba, kaže da mu je u travnju došlo da skupi stvari i ode u Hrvatsku jer se u Švedskoj, zbog nešto otvorenijeg pristupa pandemiji, nije osjećao sigurno. No, ubrzo je i on promijenio mišljenje vidjevši da švedski pristup ipak donosi neke rezultate.
To potvrđuju i brojni drugi prolaznici na gradskim ulicama koji će često reći da je Tegnell ljudima istovremeno heroj i omražena ličnost. Reći će i da su danas, više od pola godine nakon početka pandemije, shvatili kako se treba ponašati i izrazili nadu da se velike brojke zaraženih i mrtvih više neće ponoviti.
I nada i strah
Uz optimizam, osjeća se i strah. Na sjever Europe stiže još jedna zima. Danjeg svjetla uskoro će biti svega nekoliko sati dnevno, temperature će pasti, a ljudi će se s ulica preseliti u zatvorene, grijane prostore. Sve bi to moglo pogodovati pojačanom širenju zaraze, ali Šveđani vjeruju da će uz dezinfekciju ruku, distancu i izbjegavanje velikih okupljanja uspjeti prebroditi hladne mjesece.
Mjeseci su to tijekom kojih će vjerojatno više vremena provoditi kod kuće ili na putovanjima domovinom jer država nikome ne preporučuje turistička putovanja u inozemstvo iako ih ne zabranjuje.
Svima nam se ostaje nadati da će iduće proljeće i ljeto donijeti smirivanje situacije te da ćemo na našoj obali vidjeti i švedske turiste kojima smo vrlo često na popisu poželjnih destinacija.
Što kažu brojke?
A za kraj, još malo o brojkama vezanim uz, naravno, koronu. Dobro se sjećamo kako je na početku pandemije Hrvatska svrstavana uz one zemlje koje se s njom jako dobro nose. Broj novozaraženih prosječno je bio oko 50 na dan, a kad bi se približio troznamenkastom, nastala bi panika. No, “stotku” nikad nismo prešli, a već potkraj svibnja došli smo na nulu, barem na nekoliko dana.
Za to vrijeme, u Švedskoj je bilo znatno dramatičnije. Dnevne brojke zaraženih bile su po nekoliko stotina, a od lipnja su počele prelaziti tisuću. Najteži dan bio je 24. lipnja kada je zabilježeno 1698 novozaraženih. Poznato je i da Švedska ima gotovo 6000 smrti vezanih uz Covid. Iako se u posljednje vrijeme smrtnost višestruko smanjila, u proljeće je umiralo nekoliko desetaka ljudi dnevno, a najgore je bilo 8. i 15. travnja kada je zabilježeno po 115 mrtvih.
Čisto za usporedbu, kad je riječ o mrtvima, u Hrvatskoj je najteži dan prve faze pandemije bio 19. travnja kad smo imali osmero mrtvih. Jučer, Hrvatska je zabilježila deset preminulih od koronavirusa.
Situacija se od ljeta, a pogotovo rane jeseni u obje države značajno promijenila. U Švedskoj se od početka kolovoza dnevni broj umrlih kreće između jedan i pet, dakle slično kao u Hrvatskoj. Brojke novozaraženih u Švedskoj počele su, nakon ljetnog pada na prosječnih 200 dnevno, ponovno rasti pa je sad svaki dan više od 600 novih slučajeva. Posljednji rekord ostvarili su 7. listopada kada je novozaraženih bilo 831.
Kod nas je jesen donijela značajan porast pa je u Hrvatskoj posljednjih dana gotovo svakoga dana više od 500 novozaraženih, a posljednja tri dana nižemo rekorde. Danas, prvog puta imamo više od 1000 novozaraženih.
Jednako kao i kod nas, i u Švedskoj najveći porast zaraze bilježi glavni grad uz razliku da se tamo još niti ne spominju maske u zatvorenom prostoru, a kamoli one na otvorenom.
U početku pandemije, dakle, hrvatske brojke izgledaju značajno bolje, a sada možemo reći da mi, u odnosu na broj stanovnika, bilježimo znatno veći rast broja novozaraženih. Štoviše, Švedska je trenutačno jedna od rijetkih zemalja u Europi koja ne ruši rekorde tj. zemlja u kojoj se broj novih slučajeva Covida nije višestruko povećao u odnosu na rujan i početak listopada.
