STRAH OD NESTAŠICE I VIŠIH CIJENA

Može li svijet bez ruske nafte? Može, ako proizvodnju povećaju druge države. Ali, tu se sve komplicira…

IEA smatra da će najmanje 1,5 milijuna bpd nafte i 1 milijun bpd naftnih derivata vjerojatno biti izgubljeno iz Rusije, od travnja do kraja godine, budući da kupci ili odbiju isporuke dobrovoljno ili to čine kako bi izbjegli kršenje sankcija

Nakon sankcija koje je svijet nametnuo Rusiji zbog invazije na Ukrajinu, traži se tko će zamijeniti rusku naftu, piše The Guardian. Izviješće koje je izradila Međunarodna energetska agencija (IEA) naglašava koliko su ograničene mogućnosti za bilo koje gospodarstvo koje želi zamijeniti rusku sirovu i druge naftne proizvode.

U njemu se navodi da se predviđa da će globalna potražnja za naftom ove godine iznositi gotovo 100 milijuna barela dnevno, što je niže od prethodno prognoziranog zbog šoka za globalni rast uzrokovan ratom u Ukrajini. Rusija proizvodi oko 10 milijuna barela dnevno i izvozi oko polovice toga plus oko 3 milijuna barela nafte dnevno. Nejasno je, međutim, koliki bi dio te ponude sada mogao biti u pitanju.

IEA smatra da će najmanje 1,5 milijuna bpd nafte i 1 milijun bpd naftnih derivata vjerojatno biti izgubljeno iz Rusije, od travnja do kraja godine, budući da kupci ili odbiju isporuke dobrovoljno ili to čine kako bi izbjegli kršenje sankcija. Kaže: “Ovi bi se gubici mogli produbiti ako se zabrane ili javna osuda ubrzaju.”

“U stvarnosti, nijedna zemlja ne može začepiti rupu koju bi Rusija ostavila na tržištu u slučaju globalne zabrane”, kaže Sophie Udubasceanu, globalni stručnjak za sirovu naftu u analitičarima energetskog tržišta ICIS. Dakle, gdje svijet može pokušati nabaviti nešto do 5 milijuna dodatnih barela nafte dnevno?

Saudijska Arabija i UAE

Nije iznenađenje da bi Zaljev trebao biti prva stanica na putu britanskog premijera, koji se već sada uhvatio posla kako nadomjestiti naftu. Saudijska Arabija, s 2 milijuna barela dnevno, i Ujedinjeni Arapski Emirati s 1,1 milijuna barela dnevno, jedina su dva vodeća proizvođača nafte s trenutnim slobodnim kapacitetom za nadoknađivanje ruskog manjka. Međutim, kako napominje IEA, oni zasad “ne pokazuju spremnost za korištenje rezervi”.

Obojica su članovi Opec+ kartela zemalja proizvođača nafte, koji se ponovno sastaje 31. ožujka kako bi odlučio o razinama proizvodnje. Članice Opec-a složile su se povećati proizvodnju za skromnih 400.000 bpd ranije ovog mjeseca, unatoč potpunom poznavanju situacije u Ukrajini.

Povećanje Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, uključujući njihove rezervne kapacitete, “potencijalno bi dovelo do prekida suradnje Opec+”, kaže analitičar Saxo banke Ole Hansen, signalizirajući da je takav potez malo vjerojatan.

Također ističe da niti jedan proizvođač nafte nikada ne bi maksimalno iskoristio svoje rezervne kapacitete, čije je održavanje važan stabilizator cijena i tampon u slučaju nepredviđenih poremećaja.

Iran

IEA smatra da Iran ima oko 1,2 milijuna bpd slobodnog kapaciteta u teoriji, ali postoje neka ozbiljna upozorenja. Prvi je potreba za ukidanjem sankcija, putem rezolucije u pregovorima između Teherana i zapadnih gospodarstava o oživljavanju sporazuma iz 2015. o iranskim nuklearnim ambicijama. Čak i tada, kaže IEA, vjerojatno će proći još šest mjeseci prije nego što se može uzeti u obzir 1 milijun bpd iz Irana.

Iran ima 100 milijuna bačvi u plutajućem skladištu kojima bi se mogao brzo pristupiti, ali bi bili potrebni mjeseci da se ubaci u globalni lanac opskrbe.

Venezuela

Poput Irana, Venezuela je i dalje podložna američkim sankcijama koje bi morale biti ukinute ako se želi povećati njezina proizvodnja. Povratak na proizvodnju iz 2015. na kraju bi značio dodatnih 1,8 milijuna bpd, ali to bi se vrlo postupno slijevalo.

“Nekoliko stotina tisuća barela bio bi početni utjecaj s kontinuiranim oporavkom koji će vjerojatno potrajati godinama i milijardama dolara novih ulaganja”, kaže Hansen.

Povećanje proizvodnje u SAD-u

“Američki izvoz rastao je veći dio 2021., dosegavši vrhunac u prosincu na 3,45 milijuna bpd, kada mu ne prijete uragani ili nestanci struje”, kaže Udubasceanu, koji vidi male šanse za brzo ubrzanje tog trenda. Hansen se slaže, rekavši da bi se moglo dodati dodatnih 0,5 milijuna bpd ako bi se američka proizvodnja vratila na vrhunac iz 2019., ali da će to biti otežano zbog stalne nestašice pijeska, kamiondžija, i drugih stvari.

Niti bi podizanje bilo brzo. Rystad Energy, istraživačka tvrtka, procjenjuje prosječno vrijeme od osam mjeseci od puštanja (pokretanja) nove bušotine do istjecanja nafte na tržište.

Manji proizvođači

Nigerija je još uvijek 0,4 milijuna bpd ispod svoje najveće proizvodnje iz 2019., kaže Hansen. Obnavljanje te razine zahtijevalo bi ulaganja velikih naftnih kompanija i veću političku stabilnost. IEA također navodi Kanadu i Argentinu kao potencijalne suradnike putem vlastitih izvora u američkom stilu, ali ništa što bi pomaknulo iglu, prenosi Net.hr.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari
Povezani sadržaj
Views Views