Sve su europske zemlje manje-više provodile slične protuepidemijske mjere i imale slične scenarije ‘zaključavanja’ i ‘otključavanja’. Istraživanje Sveučilišta Oxford o strogosti mjera pojedinih država pokazuje da je Hrvatska po mnogočemu bila rigoroznija od drugih, ali i brže popuštala mjere koje su sada slabije nego u mnogim zemljama
Već pola godine svijet živi sa SARS-CoV-2 odnosno koronavirusom te bolešću COVID-19 koju taj virus izaziva. Prvi slučajevi zaraze zabilježeni su u kineskom gradu Wuhanu početkom prosinca prošle godine, no zdravstvene vlasti u Kini tek su početkom ove godine službeno potvrdile otkriće novog virusa i uvele karantenu u Wuhanu i tamošnjoj pokrajini Hubei. Usprkos tomu, novi i nepoznati virus počeo se širiti svijetom.
Potkraj veljače i početkom ožujka zaraza je već uzela maha u Europi. Prva dva smrtna slučaja od COVID-19 na našem kontinentu zabilježena su u Italiji 23. veljače, a dva dana kasnije zabilježen je prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj. Europska unija je 2. ožujka podigla rizik od koronavirusa s umjerenog na visoki, a idućih dana sjevernotalijanske pokrajine Lombardija i Veneto, najviše pogođene epidemijom, počele su uvoditi stroge protuepidemijske mjere poput zatvaranja škola, sveučilišta, kina i muzeja te zabrane javnih okupljanja
Najveće globalno ‘zaključavanje’ u povijesti
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 11. ožujka je proglasila pandemiju koronavirusa. Tog dana u svijetu je bilo više od 118.000 slučajeva zaraze i 4.291 smrtni slučaj. Mjesec dana kasnije broj zaraženih već je premašio milijun. Danas, dva i pol mjeseca nakon proglašenja pandemije, u svijetu je gotovo pet milijuna oboljelih, a od posljedica zaraze koronavirusom umrlo je 323.000 ljudi.
U međuvremenu, dogodilo se najveće “zaključavanje” (“lockdown”) u povijesti. Više od trećine svjetskog stanovništva, gotovo 2,5 milijarde ljudi, pozvano je da ostane kod kuća, a neke su zemlje, uključujući i Indiju sa svojih 1,3 milijarde stanovnika, u većoj ili manjoj mjeri ograničile kretanje i zatvorile svoje granice. Posvuda su uvedene mjere socijalnog distanciranja, izolacije i samoizolacije zaraženih ili onih koji su bili u kontaktu sa zaraženim osobama, a u nekim krajnjim slučajevima proglašene su i karantene – od onih neviđenih razmjera kao u Wuhanu i pokrajini Hubei pa do mikrolokalnih kakve su proglašene na našim otocima Murteru i Braču.
Ponegdje, kao u susjednim BiH i Srbiji, na snazi je bio čak i policijski sat. Građani su širom svijeta pozvani da “ostanu doma”. Milijuni zaposlenih radili su (ili još uvijek rade) kod kuće, a učenici pratili nastavu “na daljinu”. Obustavljen je javni putnički prijevoz, ograničeni su odlasci u bolnice i uvedeni posebni režimi u trgovinama. Ugostiteljski objekti bili su zatvoreni, a u nekim zemljama napuštanje mjesta prebivališta omogućeno je tek uz posebne propusnice. Gotovo dvomjesečno “zaključavanje” koje je unatrag nekoliko tjedana počelo popuštati, nanijelo je ogromne štete ekonomijama i svijet dovelo u najveću ekonomsku krizu još od Velike depresije 1930-ih godina.
“Zaključavanje” započelo 16.ožujka
Od trenutka kada je Hrvatski zavod za javno zdravstvo koncem siječnja objavio letak s obavijestima o tada još “egzotičnom” koronavirusu pa do odluke hrvatske Vlade o “zaključavanju” 16. ožujka prošlo je nešto manje od dva mjeseca. Prethodno je, 20. veljače, Vlada osnovala Stožer civilne zaštite, a zatim donijela i odluku o osnivanju karantene u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu. Nakon prvog smrtnog slučaja u Italiji, Krizni stožer je 24. veljače pojačao nadzor graničnih prijelaza prema Italiji te uveo mjeru samoizolacije za sve putnike iz područja zahvaćenih zarazom. Školama je izdana preporuka da učenici ne idu na školske ekskurzije i izlete u Italiju.
Početkom ožujka HZJZ je izdao posebne preporuke za osobe starije od 60 godina te kronične bolesnike o izbjegavanju prenapučenih javnih prostora. Epidemija na području čitave Hrvatske proglašena je 13. ožujka, a od 16. ožujka obustavljena je nastava u svim osnovnim i srednjim školama. Osim trgovina koje su radile u skraćenom radnom vremenu te najnužnijih službi, sve ostalo bilo je zatvoreno, a napuštanje mjesta prebivališta moguće jedino uz izdanu e-Propusnicu.
Hrvatska među zemljama s najrestriktivnijim mjerama
Potkraj ožujka Hrvatska je imala najrestriktivnije mjere u svijetu u suzbijanju koronavirusa u odnosu na broj zaraženih, pokazalo je istraživanje Sveučilišta Oxford, a uz bok su joj bile Sirija, Srbija i Katar. Oksfordski tim koji je radio to istraživanje u obzir je uzeo 11 indikatora vladinih odgovora na pandemiju: zatvaranje škola, zatvaranje poslovnih prostora, ukidanje javnih okupljanja, ukidanje javnog prijevoza, javne kampanje informiranja o zarazi, zabrana putovanja u zemlji, restrikcije na međunarodna putovanja, fiskalne mjere, monetarne mjere, hitno ulaganje u zdravstveni sustav i ulaganje u razvoj cjepiva.
Mjesec dana kasnije, 27. travnja, s poboljšanjem epidemiološke situacije, otpočelo je i “otključavanje” odnosno popuštanje protuepidemijskih mjera u tri faze. U prvoj fazi to je značilo otvaranje trgovina (izuzev onih u trgovačkim centrima), pokretanje gradskog prijevoza i omogućavanje pojedinih sportskih treninga. Omogućen je i ponovni rad uslužnih djelatnosti, primjerice postolarima i krojačima, otvorene su knjižnice, knjižare, muzeji i galerije… U drugoj fazi popuštanja, od 4. svibnja, zdravstveni sustav ponovno radi punim kapacitetima, a otvoreni su frizerski, brijački i kozmetičarski saloni.
U trećoj fazi, od 11. svibnja, ponovo su dozvoljena okupljanja do 10 osoba, rad trgovačkih centara, dječjih vrtića, pohađanje razredne nastave… Ponovno je, ali pod osebnim uvjetima, omogućen i rad ugostiteljskih objekata te je uspostavljen gradski i međugradski putnički prijevoz.
Znatno strože mjere nego u Njemačkoj
Manje-više, sve su europske zemlje provodile slične mjere i imale slične scenarije “otključavanja”. Kao što je na početku sveučilište u Oxfordu, vrednujući jedanaest kriterija usporedilo koliko su rigorozne mjere uvele pojedine zemlje, tako su na Oxfordu sada napravili i zanimljivu infografiku iz koje se vidi koliko je koja zemlja bila stroga država bila stroga odnosno popustljiva u borbi s koronavirusom u razdoblju od 22. siječnja do 18. svibnja. Ovoga puta u obzir je uzeto devet kriterija uključujući zatvaranje škola, uvođenje obveze rada od kuće i zabrane putovanja. Ponovno se vidi da je Hrvatska po mnogočemu bila rigoroznija od drugih, ali i imala brže “otključavanje” od nekih.
Od 23. ožujka do 10. svibnja indeks strogosti mjera u Hrvatskoj bio je značajno veći nego u Njemačkoj. Primjerice, 7. svibnja Hrvatska je imala indeks 91,54, a Njemačka 65,62. No, već devet dana kasnije, 16. svibnja, indeks Njemačke (68,26) koji se nije bitno promijenio, bio je veći od indeksa Hrvatske (66,63).
Nadalje, zanimljivo je kako je Italija, kao najveće žarište koronavirusa u Europi, do 22. ožujka imala strože mjere od Hrvatske, ali je od 23. ožujka pa sve do 26. travnja Hrvatska imala, doduše neznatno viši indeks strogosti mjera. Prije treće faze popuštanja mjera, 10. svibnja Hrvatska je čak imala indeks 91,54 naspram 68,78 Italije.
O Švedskoj i njezinom navodno ležernom pristupu epidemiji i u nas se mnogo pisalo i raspravljalo. Ovaj grafikon pokazuje koliko su na vrhuncu epidemije mjere u Hrvatskoj bile strože nego u Švedskoj. Primjerice, 23. ožujka Hrvatska je imala indeks strogosti mjera 97,35, čak 65 bodova veći od Švedske (32,40), a ta je razlika i danas poprilično velika.
Pogledamo li zemlje u susjedstvu i široj regiji (u istraživanju nema podataka za Crnu Goru i Makedoniju) vidi se da je na vrhuncu epidemije strože mjere od Hrvatske imala jedino Srbija s indeksom 100 (očito zbog policijskog sata koji je tamo bio na snazi). Uz Srbiju i Hrvatsku najstrože mjere imalo je i Kosovo, dok je najfleskibilnija bila Mađarska.
Također, u “najdramatičnijem” razdoblju pandemije u Europi., od 23. ožujka do 26. travnja, Hrvatska je u usporedbi s nekoliko zapadnoeuropskih zemalja (Francuskom, Španjolskom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Danskom, Švicarskom i Austrijom) prednjačila po indeksu strogoće mjera.
Miroslav Filipović
