Hrvatska je nakon tri desetljeća napokon očišćena od mina. Put do toga bio je dug, zahtjevan i često tragičan. O toj temi razgovarali smo s načelnikom Hrvatskog centra za razminiranje Davorom Laurom.
“Pirotehničari vole reći da za nas rat nije završio 1996., nego da za nas još traje – dok se ne ukloni zadnja mina”, poručio je.
Objasnio je da su prve procjene pokazivale kako je oko 13.000 četvornih kilometara bilo minski sumnjivo područje, od Podunavlja pa sve do Dubrovačko-neretvanske županije, na različitim terenima, od kojih su neki bili posebno zahtjevni. “Sva ta područja su na svoj način teška. Najteža su ona gdje nije moguće korištenje strojeva pa je tu posla za pirotehničare. To su svakako brdsko-planinska, teško prohodna područja gdje je pirotehničarima do pozicije rada trebalo i više od sat i pol hodanja”, dodao je.
Zbog takvih uvjeta postoji više razloga zašto je proces razminiranja trajao 30 godina. “Tako je i trebalo biti. Treba uzeti u obzir da smo krenuli s tim i tijekom Domovinskog rata, intenzivno nakon njega, a prekretnica je bila osnivanje Hrvatskog centra za razminiranje”; nastavio je stručnjak.
Tijekom tog razdoblja život je izgubio 41 pirotehničar. “Protuminsko djelovanje je dugotrajan proces, skup posao, ali i opasan. Ne stradavaju samo pirotehničari, nego i civili. Od 1996. godine do sada 612 osoba stradalo od mina, od toga 208 smrtno. A brojka od 136 stradalih pirotehničara, od toga 41 smrtno, govori puno”, zaključio je, prenosi Danas.hr.
