‘Bankovni račun mnogim Hrvatima pruža osjećaj sigurnosti, no ta ista ‘sigurnost’ dugoročno ih košta stvarne vrijednosti ušteđevine’
Zbog inflacije hrvatski građani godišnje gube oko 430 eura kupovne moći na novcu koji drže na bankovnim depozitima. U odnosu na ulaganje, razlika nakon deset godina može dosegnuti gotovo 10.000 eura po stanovniku.
Riječ je o smanjenju kupovne moći, a ne o tome da novac nestaje s računa. Njegov nominalni iznos ostaje isti, a zahvaljujući kamatama može čak i blago rasti, no zbog inflacije njegova vrijednost s vremenom pada jer se za isti iznos može kupiti sve manje.
Prema podacima HNB-a, građani su u lipnju 2026. na tekućim i štednim računima imali 33 milijarde eura, dok su na oročenim depozitima držali dodatnih 10 milijardi eura.
Realni gubitak na oročenim depozitima
Tekući i štedni računi uglavnom ne donose kamate, pa uz posljednju objavljenu stopu inflacije od 4,2 posto u kolovozu 2026. novac na njima gubi vrijednost upravo tim tempom. Kod kratkoročnih oročenih depozita kamata trenutačno iznosi 1,45 posto, što znači da je njihov realni godišnji gubitak 2,75 posto.
Prema izračunu investicijske platforme Finax, takva situacija znači da se kupovna moć smanjuje za približno 430 eura godišnje po stanovniku, odnosno za oko 1,7 milijardi eura kada se promatra cijela Hrvatska.
Sličan trend zabilježen je i tijekom cijele 2025. godine, kada je gubitak iznosio oko 360 eura po stanovniku. Posebno je izražen bio 2022. i 2023. godine, kada je inflacija u Hrvatskoj dosegnula 10,8 posto, odnosno 8,4 posto godišnje. U samo te dvije godine to je dovelo do gotovo 20-postotnog realnog pada kupovne moći novca na bankovnim računima.
“Novac na tekućim i štednim računima danas praktički ne nosi kamatu, pa svaki mjesec tiho gubi vrijednost punom stopom inflacije. Kad to prevedemo u brojke, prosječan stanovnik Hrvatske na taj način gubi oko 430 eura kupovne moći godišnje, a na razini cijele zemlje riječ je o gotovo 1,7 milijardi eura svake godine iznova”, kaže Emilio Gučec, country manager Finaxa za Hrvatsku.
Razlika od desetaka milijardi tijekom deset godina
Kada bi se svih 43 milijarde eura koje kućanstva trenutačno drže na tekućim, štednim i oročenim računima preusmjerilo u globalno diverzificirani ETF portfelj s povijesnim prosječnim prinosom od oko 7 posto godišnje, taj bi iznos za deset godina mogao dosegnuti približno 84,6 milijardi eura. Ako novac ostane na bankovnim računima, vrijednost bi u istom razdoblju narasla na oko 44,5 milijardi eura.
Razlika između ta dva iznosa iznosi 40,1 milijardu eura na razini cijele države, što po stanovniku predstavlja otprilike 10.000 eura izgubljenog potencijalnog rasta vrijednosti.
“Bankovni račun mnogim Hrvatima pruža osjećaj sigurnosti, no ta ista ‘sigurnost’ dugoročno ih košta stvarne vrijednosti ušteđevine. Stara izreka kaže: tko čuva, taj i ima. No u današnjim uvjetima, novac koji jednostavno stoji na tekućem ili štednom računu bez ikakve kamate tiho gubi baš ono što je trebalo sačuvati, zato je prikladan tek za kratkoročnu pričuvu, a ne za dugoročnu izgradnju imovine.
Prema HNB-ovoj projekciji, prema kojoj bi se inflacija do 2028. trebala smiriti na oko 2,8%, takav novac bi nakon tridesetak godina mogao imati manje od polovice svoje današnje kupovne moći. Kod ulaganja vrijedi točno suprotno pravilo: kamata na kamatu djeluje tiho, ali iz godine u godinu sve uočljivije”, dodaje Gučec.
Kako kaže Gučec, inflacija tijekom godina postupno smanjuje vrijednost štednje koja ostaje u bankama, dok složeni prinosi kod ulaganja djeluju obrnutim smjerom i povećavaju sredstva iz godine u godinu. Što je novac dulje uložen, taj učinak postaje izraženiji, dok protok vremena na bankovnom računu djeluje suprotno, penosi Danas.hr.
