Privatnost! Bi li strancu na ulici rekli isto što i svekolikom pučanstvu na Facebooku?
Novi tjedan i nove teme koje zaokupljaju javnost.
Ovih dana imala sam nekoliko tema o kojima sam razmišljala češće, ali jedna je vrlo intimna i rezervirana samo za još jedan par ušiju. Kao što bi bio i post FB prijateljice koja je nedavno sa svekolikim pučanstvom podijelila informaciju o odlasku ginekologu i preuranjenoj menopauzi kojom je i on bio šokiran.
No, svatko svoju viziju privatnosti ima, iako je danas poprilično teško zadržati informacije o sebi za sebe. Pročitala sam članak o tome što Google i Facebook znaju o svojim korisnicima i baš me ništa ne čudi. Ako uključim lokaciju jasno je gdje s nalazim ili kamo idem. Google maps ima sve pod kontrolom. Unatoč brisanju, svi mailovi su tu, sve poruke, povijest pretraživanja. Jasno kao dan.
Iz principa ne želim Facebooku dati broj mobitela, neprestano me pita. Koristim aplikaciju na mobu, Messenger također, ali eto… Neka se bar malo potrude ako ih zanima. Onaj tko želi i zna, do svačijih podataka može doći.
PRIVATNOST
Pa tako dolazim do prve teme koja mi je zaokupila moždane vijuge. Privatnost. Nastao je cirkus zbog curenja podataka korisnika Facebooka. Ta društvena mreža skuplje naše podatke i prodaje ih dalje. Šok i nevjerica.
Molim lijepo…. Ljudi se tagiraju svaki put kad nosom provire iz kuće, a ponekad i u vlastitoj kuhinji jer su uspjeli napraviti savršenu večeru. Postaju svakakve fotografije, iznose informacije koje u normalnom svijetu ne bi nikad.
Zamislite doći strancu na ulici, povući ga za rukav i reći: „Hej! Jutros mi je ginić rekao da ulazim u menopauzu. Zamislite! A još sam tako mlada“. Ili: “Pozdrav! Jutros sam se vozio busom prema VIškovu i pokraj mene je sjeo dečko koji me čak nije pitao ako je slobodno mjesto do mene zauzeto, nego je sjeo i samo nastavio pričati s prijateljima o ispitima! Ta današnja neodgojena mladež!“
Nudimo previše informacija, a onda se čudimo što nam ih netko uzima. Ne opravdavam, jasno. Ali koliko smo puta pročitali „terms of use“? Ja? Niti jednom. Danas mogu dugovati bubreg, prvorođenca, bubreg prvorođenca ili biti obvezana žrtvovati djevice svakog prvog u mjesecu u čast Donaldu Trumpu, a za to ne imati pojma. Jer baš nikad ne čitam uvijete.
Trump mi je pao na pamet jer sam za vrijeme njegove kampanje dobivala mailove i newsletter. Na čijem popisu se našla moja mail adresa, još uvijek se pitam.
Da stvari budu bolje, mail sam svojevremeno dobila i od udruge U ime obitelji. To je baš bio šok i nevjerica. Budući da nikad nisam istraživala teme poput: „Je li homoseksualnost prijenosna?“, „Hoće li me pogoditi munja kad uđem u crkvu, a nedavno me napalio video žene koja se samozadovoljava?“ nisam očekivala dobiti njihovu poruku.
Ali jesam. Naši su podaci svugdje. Sve smo ih pružili. Neke namjerno, neke slučajno. Dosta njih jer smo lijeni pročitati ili se raspitati. Sjećate se one teorije u kojem je OIB tajni broj? Ja samo čekam da ga netko pita prije nego što uđem u WC u Toweru.
POBAČAJ
A kad sam već spomenula nuždu i Crkvu, lijep nam je laksativ osigurao ministar Kujundžić izjavom o uključenju Crkve u izradu Zakon o pobačaju. To bi bila druga tema s kojom moj mozak pokušava izaći na kraj posljednjih dana. Ne mogu reći da me ovo šokiralo više od U ime obitelji koja me uputila na činjenicu kako homoseksualni brakovi prijete mojoj obitelji, ali me svakako više rastužilo.
Čemu i zašto Crkva u Zakonu o pobačaju?
Kao da nam se vrijeme kreće unatrag. Kujundžić ima svoje osobno mišljenje, što je sasvim u redu. Svi ga imamo. Međutim, koliko njegovo mišljenje i osobni stavovi pridonose ovakvim (blago rečeno) suludim potezima? Mene ne zanima drži li on kako život počinje začećem, nakon šest mjeseci ili svoju spermu smatra eliksirom života pa bi i trebalo donijeti zakone i o njezinom očuvanju, ali itekako me briga za Zakon o pobačaju.
Jer se tiče mene. I svih žena i muškaraca oko mene. Obožavam interes koji Crkva ima za žene i žensko tijelo. Kroz povijest, do danas. Vještice, sluškinje, drugotne, manje vrijedne, štrace. Koje očito ne mogu razmišljati vlastitim mozgom pa će umjesto njih razmišljati biskupi i nadbiskupi.
Pazite dobro.
U toj instituciji postoje i žene. Iako im je stav, vjerujem, isti jer se radi o Crkvi, ali i u njoj samoj žene su manje važne. Jednog dana kada žena bude vodila misu i imala važnu ulogu poput onih koje imaju svećenici, možemo donekle razgovarati o napretku u načinu razmišljanja i stavovima. Dotad, instituciju koja od samih začetaka svojim ustrojem i postupcima jasno pokazuje gdje je ženama mjesto, uključena je u odluke o mojem tijelu?
Dva su najveća razloga zašto sam prestala ići u crkvu. Odnos prema ženama i politika. Sad imam 2 u 1. Nametnuto od strane Vlade Republike Hrvatske. Sve bolje od boljeg. Ponos 21. stoljeća.
Oni koji, prema svojoj vokaciji, nikad ne bi trebali začeti život uključeni u Zakon koji se direktno tiče života? I to ne samo života koji se tek stvara, a o čemu bi oni trebali znati samo teoretski.
Nego života svake žene. Njezinih organa. Njezine sposobnosti odlučivanja.
Srećom da djecu radimo same. Ali to je pak tema u koju neću ulaziti jer mi se kosa na glavi dodatno diže.
Umjesto da se država i Crkva barem počnu razilaziti, mi ovako. Korak po korak unatrag.
Još samo nedostaje da nam se Vlada sastoji od članova Flat Earth Society pa odluči uključiti Crkvu u Zakonu o ravnim plohama jer bi taj zakon ponovno stavio Crkvu u centar svijeta.
Karikiram, svakako. Ali uključivanje biskupa u donošenje Zakona o pobačaju u 2018. godini također bi trebalo biti karikiranje.
Nije.
U ime Oca, Sina i Duha Svetog, jednom zasvagda, odj***te iz moje maternice.
Bez pudera by Kira Nerys
Pročitajte i ostale kolumne “BEZ PUDERA”:
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Vrijeme je za promjene – počnimo živjeti s druge strane straha!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Snježne gadosti
BEZ PUDERA Odj*b je lansiran: Evo malih stvari koje nam pojedu puno živaca!
BEZ PUDERA Svim mojim bivšima: Hvala!
BEZ PUDERA Seks 1 na 1: Većina nas misli da smo eksperti za seks. Istina je drugačija…
BEZ PUDERA Sreća je… Moja lista je prilično duga. A vaša?
Bez pudera – Pismo profesorici „iz Peveca“ koja tvrdi: „Valjda vjerujete meni više nego spremačici!“
Bez pudera – ISTINA ILI MIT?! MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA
Bez pudera – SEKS ILI POLJUBAC