Narodni običaj zapošljavanja članova familije u javnom sektoru toliko raširen, da ćete u ovoj zemlji teško naći čovjeka koji vjeruje da se javni natječaji za radna mjesta u državnoj upravi i lokalnim samoupravama ne raspisuju tek tako, radi reda.
Pitanje svih pitanja u Gradu Zagrebu glasi: Osjeća li Vidoje Bulum ovu zemlju? Osjeća li Vidoje Bulum kakvu nepravdu je ovoj zemlji nanio kad je dijete iz familije gradonačelnika Milana Bandića zaposlio na novo radno mjesto, s istom vrijednošću boda kakav je dijete imalo i na starom radnom mjestu, dok je u Gradskom poglavarstvu kuhalo kavu?
Pitanje je postavio sam gradonačelnik Milan Bandić, direktno u uho svom bliskom suradniku Bulumu, a javnost za njega nikad ne bi čula da nije bilo suđenja u aferi ‘Agram’, u kojoj su obojica – i Bandić i Bulum – optužena za nezakonito zapošljavanje u Gradskoj upravi.
U telefonskom razgovoru snimljenom dok je Bandić bio “na mjerama”, a koji je jučer pušten u sudnici, jasno čujemo gradonačelnika kako pravednički viče na svog suradnika Buluma: “Jel ti znaš ko je ta mala? To je dijete iz moje familije. Budi malo čovjek! Imate li vi srca? Osjećate li vi ovu zemlju? Imaš li imalo poštovanja prema gradonačelniku? Jel ti znaš gdje je ona? Sad će doći k meni s rješenjem i istim bodom kao kad je kuhala kavu. Vido, radite posao preko kurca! Što je ona dobila? Kurac od ovce! I to zahvaljujući vama koje boli kurac. Kamen bi proplakao, Vido… A kad vama treba nešto, onda to znate.”
Nije da nismo znali i ranije, ali evo, sad iz prve ruke imamo uvid u način zapošljavanja u zagrebačkoj Gradskoj upravi. Jasno, radna mjesta tamo čekaju samo najstručniju djecu iz iz familije gradonačelnika Milana Bandića. Ako im je struka da peku kavu, onda će je peći dok ne nauče nešto drugo. Recimo, dok ne shvate čemu služi Generalni urbanistički plan. Kad shvate, onda mogu konkurirati i za neku od pročelničkih dužnosti.
Koliko se članova familije kalilo na gradskom proračunu, u Bandićevom centru izvrsnosti, o tome na sudu nije bilo govora, ali svakom ostaje na volju da zamisli kako to izgleda kad Grad Zagreb traži stručnjake koji će od njega napraviti europsku metropolu. A kako to izgleda kad Grad Zagreb dodjeljuje poslove teške desetke i stotine milijuna kuna – to nemojte zamišljati, jer bi vas moglo baciti u depresiju.
Kako bilo, jučerašnja sudska rasprava potvrdila je ono o čemu se u Zagrebu govori već godinama. Bandićevo pitanje Bulumu – Osjećate li vi ovu zemlju? – daje pak na znanje da je zagrebački gradonačelnik svoje i interese svoje familije poistovijetio s interesima cijele zemlje. Iz ovog pitanja proizlazi da Vidoje Bulum ima problema s razumijevanjem Hrvatske, zemlje u kojoj djetetu iz gradonačelnikove familije ne možeš dati novo radno mjesto, a ostaviti mu staru vrijednost boda, odnosno istu plaću kakvu je dijete imalo i na starom radnom mjestu. Takvo što je nedopustivo i takvo što pokazuje odsustvo poštovanja prema gradonačelniku.
Ne treba biti prepametan, niti naročito dobro informiran da bi se shvatilo da Bandićevo viđenje grada i svijeta ne važi samo u Zagrebu.
U svakom našem gradu, u svakoj našoj sredini, radno mjesto prije svega čega članove familije, potom članove stranke, a ako se u toj gunguli na odgovornu dužnost uspije probiti kakav odlikaš ili odlikašica, kakvo dijete izvan kruga familije koje je svoju budućnost nastojalo graditi školovanjem i predanim radom – takvoj pojavi će se progledati kroz prste. Ne treba se oko toga nervirati, jer primjeri zapošljavanja izvan familije ne mogu naškoditi tradiciji koja podrazumijeva da su članovi familije najpametniji i najpodesniji za odgovorne dužnosti. Važno je samo praviti se da se to ne događa. Važno je vjerovati, jer u vjeri leže spas i nada.
Evo recimo, zašto ne bi povjerovali da mladi Karlo Ressler nije najsposobniji mladi čovjek u HDZ-u? Zašto bi isticali činjenicu da je mladić posinak Vladimira Šeksa? Kome je to važnije od premijerove tvrdnje da je taj mladić poziciju zaslužio predanim radom i upornim skupljanjem iskustava – taj ne osjeća ovu zemlju, kao što je nije osjetio niti Vidoje Bulum, kad je maloj iz gradonačelnikove familije dao novo radno mjesto, a ostavio joj staru plaću.
U zaključku bi valjalo primijetiti da je narodni običaj zapošljavanja članova familije u javnom sektoru toliko raširen, da ćete u ovoj zemlji teško naći čovjeka koji vjeruje da se javni natječaji za radna mjesta u državnoj upravi i lokalnim samoupravama ne raspisuju tek tako, radi reda. U zaključku bi valjalo reći da najpametniji mladi ljudi iz ove zemlje bježe glavom bez obzira upravo zbog ovakvih narodnih običaja. Oni također osjećaju ovu zemlju, ali osjećaju je s druge strane, s one strane gdje nema moćnih članova familije, gdje nema utjecajnih rođaka i kumova, s one strane gdje stvari izgledaju prokleto nepopravljivo.
Zato iz Hrvatske bježe u tisućama, prepuštajući budućnost države familijama koje su je uspješno uzjahale.
Ladislav Tomičić
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala.