Riječi, misli i životne poruke posljednjeg dječaka iz Auschwitza učenici će pamtiti zauvijek . „Ovo je najbolji sat povijesti do sada… Čovjek je legenda… Izuzetno je drag i jednostavan. Mogli bi ga slušati cijeli dan… Skroman je i strpljiv, prašta umjesto da mrzi.“ Dojmovi su to čavjanskih osmaša nakon susreta s Olegom Mandićem.
Oleg Mandić, novinar, publicist, rotarijanac, osnivač Bridge kluba, Opatijac … i prije svega veliki humanist čija je misija mladima prenositi istinu o povijesnim zbivanjima i istinskim životnim vrijednostima.
On line susret učenika osmih razreda s Olegom Mandićem, organiziran povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja u čast žrtvama holokausta, a na inicijativu članice Odbora za mlade Općinskog vijeća Općine Čavle Anne Marie Knežević.
– Bilo je to neponovljivo iskustvo, a njegove riječi, životne poruke i misli učenici će dugo pamtiti, rekla je ravnateljica Osnovne škole Čavle Tanja Stanković.
-Uhićen sam 15. maja 1944. Tada sam pohađao prvi razred gimnazije ”Dante Alighieri” u Opatiji. U Trstu su nas ukrcali u vagon. Slama na podu, daščicama zabravljeni mali prozorčići. Postupno se konvoj povećavao. Nakon bombardiranja iz zraka, drugog su nam dana otvorili vagon. Već ih je bilo više od dvadeset u kompoziciji, a na njima je bilo kredom ispisano: Auschwitz. Nama to tada nije ništa značilo, ispričao je Mandić učenicima.
-Kada smo stigli, ugledali smo golema prostranstva prepuna baraki. U svakom bloku je bilo po 700 zatvorenika. Spavalo nas je 12 u svakoj drvenoj rupi. Budili su nas u 4 za vršenje nužde a u 5 je bilo prebrojavanje. Prebrojavanja je bilo i predvečer. Ako bi netko umro, dovezli bi ga kolicama, samo da brojevi odgovaraju, pričao je strahote Mandić.
-Moja majka, babuška i ja izašli smo živi iz Aushwitza zahvaljujući nizu sretnih okolnosti. U Auschwitzu smo boravili tek neznatno dulje no što je pedanti njemački stručnjak za rješenje ”konačnog pitanja” izračunao da se pri namjerno stvorenim uvjetima (prehrana, rad, bolesti…) može preživjeti. Po njemačkim postavkama trajanje logoraša nije smjelo prelaziti 6 mjeseci, a mi smo tamo bili tek par mjeseci dulje. Značajna okolnost bila je i spretnost moje majke, koja je u limitiranim logorskim uvjeta uspijevala pribavljati i dostavljati dodatnu hranu meni i babuški, emotivan je Mandić bio prema svojoj majci.
-U Auschwitz sam se vratio nekoliko puta i svaki puta, šetajući logorom, ponovo udisao život punim plućima. Tamo bi, družeći se sa uspomenama, pronašao ponovo svoj psihički mir i ravnotežu. Zahvaljujući iskustvu Auschwitza, moj život nakon izlaska iz Auschwitza bio je prekrasan. U svojoj sam trinaestoj godini shvatio da mi se od svega ružnoga što mi život nosi ono najgore već dogodilo, zaključio je Oleg Mandić prenoseći učenicima snažnu poruku.
Jednosatnom online druženju učenika s Mandićem koji će osmaši još dugo pamtiti prethodilo je gledanje dokumentarnog filma Godine kobnih iskustava obitelji Mandić sa fašizmom i nacizmom.
Dojmovi učenika:
8.a
Oleg Mandić mi je bio jako zanimljiv. Rado bih ga upoznao i čuo njegovu priču ispočetka. /K. M./
Jako mi se svidio film. Hvala Olegu Mandiću što je s nama podijelio sjećanja na jedan dio svog života. /E.M./
8.b
Susret s Olegom Mandićem bilo je vrlo emotivno i zanimljivo iskustvo koje ću dugo pamtiti. / H.T./
Susret je bio predivan, jako su me dirnule njegove riječi koje su mi dale dodatnu volju za životom. /K.K./
Bilo je dirljivo i zanimljivo. Puno emocija. /M.M./
8.c
Bilo je jako emotivno i zanimljivo. /V.G./
Kada sam čuo što je sve proživio, shvatio sam koliko je naš život lagan, bezbrižan i lijep… Nitko ne bi trebao doživjeti ovakve strahote. /I.T./
Ponosna sam što su osmaši naše škole dobili priliku družiti se nakratko s ovako velikim čovjekom. /A.B./
Bilo mi je teško slušati i gledati što se dogodilo Olegu i njegovoj obitelji, ali me usrećilo kada sam čula kako se Oleg danas osjeća i kako je svima oprostio. Bilo mi je drago što sam mogla prisustvovati videopozivu i osobno pričati s njim. /N.S./
Susret s Olegom Mandićem me se jako dojmio jer ima dovoljno snage pričati o nezamislivim strahotama koje je prošao s osmijehom na licu. /V.G./
