Kakva mi to vina pijemo? Logično je pitanje nakon šokantnih rezultata istraživanja udruge vinara Graševina Croatica. Čak 6 od 7 vina iz trgovina je razvodnjeno. Domaći proizvođači uvezu jeftino makedonsko ili talijansko vino, dodaju im šećer, kiselinu, svakojake dodatke i onda ih prodaju kao malvaziju, iločku graševinu i plavac mali
“U vinu je istina”, govorili su stari Latini, no deklaracije nekih hrvatskih vinara sve su samo ne istinite. Nektar koji kupujemo vjerujući da dolazi s domaćih vinograda, zapravo je jeftini uvozni bućkuriš sumnjivog sastava.
“Od sedam vina koja smo dali analizirati, praktično većina, šest ih je bilo patvoreno dodavanjem vode, alkohola i drugih dodatka”, govori Tomislav Panenić iz Udruge vinara Graševina Croatica.
Istraživanje koje je provela udruga Graševina Croatica pokazalo je da tri vinara iz Pelješca, Zeline i Iloka iskorištavaju dobar glas svojih vinskih regija i prodaju “muda pod bubrege”.
“Navedeni su ti vinari i oni rade strahovitu štetu vinarstvu Hrvatske. Zato što svaka litra, svaka boca proizvedena patvorenog vina Hrvatskoj dugoročno uništava proizvodnju i uništava vinograde”, objašnjava Saša Špiranec, novinar i stručnjak za vina.
Pa stradavaju brojni pošteni vinari. Na udaru su najprodavanije sorte poput graševine, istarske malvazije i plavca malog koje se prodaju po nižim cijenama od troškova proizvodnje. Mulja se s buteljama, ali i većim pakiranjima. Najčešće se krivotvore vina u velikim PET ili kartonskim ambalažama. Na deklaracijama nemaju ime proizvođača već samo mjesto punjenja. Cijena im je vrlo niska, a kvaliteta poprilično sumnjiva Mario Meštrović profesionalni je sommelier koji vino na usnama i pod nosom ima već 20 godina. Na kušanje smo mu donijeli dva najjeftinija vina koja smo kupili u supermarketu. Kakvog li iznenađenja, nije bio oduševljen.
“Ovdje nema uopće okusa. Samo imaš tanin i boju. Nema tu ništa, fiziološka voda, tanin i antocijani, pigment I boja. To je ono kad je već napravio od crvenog grožđa vino, macerirao I ovo što je ostalo tu su još malo istisnuli”, analizira sommelier Mario Meštrović.
I bijelo i crno vino bilo je zdravstveno ispravno, ali ne baš neke kvalitete. Za dva eura po litri nemoguće je očekivati dobro vino, pogotovo u Hrvatskoj gdje je mala proizvodnja, objašnjava.
“Razumijem različite financijske ovisnosti i neovisnosti, ali ja bih uvijek dao koji cent više za naš iskreni proizvod hrvatski”, zaključuje sommelier Mario Meštrović.
U cijeloj priči problem nisu samo malobrojni proizvođači koji muljaju već i pohlepni lanci supermarketa.
“Oni pritišću svoje dobavljače odnosno proizvođače da im prodaju što jeftinije vino. Neki su spremni n ate compromise pa idu u patvorenja, drugi nisu spremni I odustaju od prodaje”, objašnjava Saša Špiranec, novinar i stručnjak za vina.
Kriva je i država. Jer, uvoz se slabo kontrolira, a i kontrole bi očito trebale biti češće. Državni inspektorat prošle je godine izveo 72 ispitivanja i pronašao 5 patvorenih vina, a šokantne rezultate istraživanja, prema kojem je krivotvoreno 6 od 7 vina, nisu komentirali jer laboratorij nije licenciran.
“Očekujemo da državne institucije da razmotre situacije na koje mi ukazujemo kroz ovo i provedu svoje istrage koje su potrebne i jednom dovedemo red na tržište”, govori Tomislav Panenić iz Udruge vinara Graševina Croatica
Sramotno je da zemlju vrhunskih vina i vinara blati malobrojna manjina prevaranata. Jer svako zaslužuje i dobru kapljicu. I znati što se u njoj nalazi, piše Danas.hr.
